Zaboravio sam da imam svoj blog..
Mnogo i nista se nije promijenilo za ove tri godine otprilike koliko je proslo. Postigao sam sve sto sam htio, osim jedne stvari. Zavrsio magistarski, unaprijedjen na poslu. Uskoro kupujem stan aBd. Ono sto nisam postigao je da nisam nasao srodnu dusu. Nisam imao ni vremena iskreno receno. Ali sam zato imao vremena da naletim na dvije osobe koje su iz temelja promijenile daljnji tok mog zivota.
Prva osoba je moja stara poznanica. Ostala mi je u lijepom sjecanju. Mi smo se upoznali preko interneta sto je najgluplji moguci nacin upoznavanja ( jer internet je pun osoba koje zele da se predstave kao neko drugi, kompleksasa i slicnih..). Ja ustvari i nisam bio ni za kakvu vezu, culi smo se povremeno ona se meni jadikovala i na to se svodilo vecina mojih komunikacija sa zenama. Ja sam bio kanta u koju su one praznile svoje "emocije". Elem, ta ista, nakon sto smo prekinuli komunikaciju jer se ona navodno udala, se javlja meni porukom prosle godine (nakon 3 godine). Ja tu poruku naravno ignorisem, i onda se ona nakon par mjeseci javi sa skrivenog broja. I kroz pricu ja saznam da se razvela i bla bla. Da bi na kraju ona mene pozvala da se upoznamo. Uoci samog upoznavanja ona meni otkrije da je vec bila udata kad je komunicirala sa mnom (ali da je brak bio u raspadu) i da vec ima sina od 12 godina. Nakon toga sam se osjecao kao idiot.. I to je najmanje sto mogu reci.. Ima se tu stosta jos reci..
Drugi slucaj je jos gori, i opet je kriv naravno internet. Upoznao sam djevojku iz komsiluka, slucajno na internetu. Kasnije ce se ispostaviti da nase upoznavanje nije slucajno..
Ja opet nisam bio ni za kakvu vezu jer nismo imali nista zajednicko. Ja pobozan, a ona budala svoje vrste. I ne znam zasto sam nastavio komunikaciju s njom, mozda zato sto je bila neuobicajeno uporna - nenormalno uporna. Mozda mi je bilo zao, ne znam. Kasnije kad sam htio prekinuti komunikaciju vise ona nije dozvoljavala. Pocne plakat i mene to pogodi. Bio sam kao i predhodnoj kanta za njeno jadikovanje i istresanje. Bio sam par puta s njom na kafi. Kad god bi pokusao prekinuti komunikaciju ona bi plakala, zvala na fiksni telefon i uznemiravala moje ukucane. Da bi na kraju meni rekla kako ima svoju vojsku dzina i da eto kao nesto komunicira s njima. Ja sam se sledio. Kasnije sam skontao i da pusi travu i tad sam izvukao vecinu informacija od nje. Ja sam bio misija (projekat) koji je ona dobila u zadatak. Cilj je bio da se ja pokvarim i da spavam sa njom. Da se unisti moja vjera i sve ono sto sam bio dosad. Ostao sam sledjen. I jos uvijek sam. Ne mogu da dodjem sebi. Znao sam za sejtane, ali nisam znao za hodajuce, koji obavljaju zadatke..
Nakon ovog svega osjecam se izgubljeno. Ne mogu da dodjem sebi.. Kriv sam sto sam uopste komunicirao sa takvim osobama. Znas kako kazu, najvece gluposti pocinju sa dobrom namjerom..